Slavimo blagdan Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje, koja nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za svetkovinu Uskrsa.
U Općim načelima o liturgijskoj godini i kalendaru Crkva uči kako se nedjelje korizmenoga vremena nazivaju I., II., III., IV. i V. nedjelja korizme, dok se šesta nedjelja, kojom započinje Veliki tjedan, naziva Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje. Veliki tjedan određen je za slavljenje Kristove muke i smrti, počevši od njegova mesijanskog ulaska u Jeruzalem (Rimski misal, str. 46).
Cvjetnica u katedrali sv. Stošije
I ove godine obred započinje u benediktinskoj crkvi sv. Marije u 11:00 sati blagoslovom maslinovih grančica. Nakon blagoslova vjernici će u procesiji krenuti prema katedrali sv. Stošije, gdje se nastavlja slavlje svete mise. Blagoslov maslinovih grančica i svetu misu predvodi zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić.

Prije dvije tisuće godina narod je dočekao Isusa te ga uveo u Jeruzalem kličući mu kao kralju „Hosana“. Zato liturgija Cvjetnice ima dva posebna obreda:
- procesiju s blagoslovljenim palminim i maslinovim granama, koja uprisutnjuje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem
- navještaj cjelovitoga izvještaja o Isusovoj muci
Ovi obredi izražavaju središte vazmenoga otajstva: Kristovu muku i smrt, ali i pobjedu njegova uskrsnuća.
Kršćani u Jeruzalemu već su od 4. stoljeća običavali okupljati se na Maslinskom brdu te nakon bogoslužja ulaziti u grad noseći palmine ili maslinove grančice. Taj se običaj postupno proširio Europom. U mediteranskim krajevima koristile su se palme i masline, dok su u kontinentalnim područjima vjernici nosili jelice ili drugo zimzeleno granje. Blagoslovljene grančice nosile su se kući kao znak Božjeg blagoslova i zaštite, a u vrijeme nevremena palile su se uz molitvu za očuvanje usjeva i doma.
Blagoslov grančica danas je sastavni dio liturgije Cvjetnice. Noseći ih u rukama, spominjemo se Isusova ulaska u Jeruzalem, a čuvajući ih u svojim domovima svjedočimo vjeru u Krista i molimo Božju zaštitu u svakodnevnom životu.
