The great explorer of the truth, the master-builder of human happiness no one rejects dislikes avoids pleasure itself because it is pleasure but because know who do not those how to pursue pleasures rationally encounter consequences that are extremely painful desires to obtain.
Read MoreSv. Stošija - Mučenica
Sv. Stošija (Anastazija) živjela je u Sirmiumu - prijestolnici rimskog Ilirika, sadašnjoj Srijemskoj Mitrovici za vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana. Po predaji bila je udata za poganina, rimskog časnika Publija. On ju je držao zatvorenom u kućnom pritvoru zbog njezine kršćanske vjere koju je primila od svoje majke. Predaja ju povezuje sa sv. Krševanom, kojega Zadar također časti kao svog zaštitnika. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio. Stošija biva oslobođena tek nakon smrti svojega muža te sve svoje imanje razdaje za siromahe i brine se oko progonjenih kršćana. Zbog svoje kršćanske vjere biva osuđena i živa spaljena na lomači. Bilo je to na sam Božić - 25. prosinca 304. god. u današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Na dan Isusova porođenja ona je doživjela svoj nebeski rođendan i ostvarila u punini poziv svoga krsnog imena. Naime u prijevodu njeno ime znači Vazmenka-Uskrsnica, što je suobličena Isusu Kristu u mučeništvu i smrti s njegovim uskrsnućem zaista i postala. Njezino se štovanje iz njezinog Sirmiuma, gdje joj je bila podignuta prva crkva, prenosi najprije u Carigrad, a odatle u Rim gdje su joj bile sagrađene bazilike. I danas se u Rimu nalazi njezina bazilika na carskom Palatinu u kojoj je sam papa dolazio služiti drugu božićnu misu - zornicu na spomen njezina mučeništva. Stošijino je ime, uz ime najpoznatijih ranokršćanskih mučenika, upisano u Rimski kanon - glavnu posvetnu molitvu na sv. Misi i uneseno u litanije Svih svetih. Za vrijeme barbarskih provala Huna i Avara, kršćani su relikvije (posmrtne ostatke, moći) svojih mučenika prenosili na sigurnija mjesta. U to vrijeme je mučenički prah sv. Stošije odnesen u Carigrad. Bizantski car Nicefor u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikog i Bizanta, poklanja 810. godine moći, sažgani prah sv. mučenice Stošije. I upravo od tada, grad Zadar u svojoj katedrali, koja je do tada bila posvećena sv. Petru apostolu, s poštovanjem pobožno čuva ostatke svete mučenice Stošije koja postaje naslovnica katedrale. Njezina svetkovina slavi se u Zardu i zadarskoj nadbiskupiji 15. siječnja.
Katedrala - sv. Stošije
Početak gradnje prve zadarske katedrale može se datirati u 4. stoljeće kada se spominje prvi zadarski biskup Feliks koji je sudjelovao u radu dvaju koncila, u Akvileji 381. i u Milanu 390. godine. Sagrađena je neposredno uz glavni gradski trg - rimski Forum kao trobrodna bazilika. Bila je bogato ukrašena i doimala se svojim izgledom o čemu svjedoči i izvješće Bizanstskog cara Konstantina Porfirogeneta sredinom 10. st. koji ju je posjetio i opisao u svom djelu "O upravljanju državom". Uz ostalo on spominje njene lijepe slike i podni mozaik. U toku 12. st. bazilika je bila temeljito pregrađena u oblicima romaničkog stila sačuvavši dimenzije stare bazilike. U studenome 1202. Mlečani uz pomoć IV. križarske vojne osvajaju Zadar kada stradava i katedrala. Obnova katedrale traje kroz cijelo 13. stoljeće kojom prilikom je bila produžena i povišena. Kad je obnova bila pri kraju, katedralu je ponovo posvetio 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periander. Kroz stoljeća katedrala je mijenjala svoj unutrašnjni izgled dok se vanjski izgled u bitnim crtama ne mijenja od onog nakon obnove. U sadašnjem obliku katedrala je trobrodna bazilika duga 50, a široka 18 m. Glavni od bočnih brodova dijele dva niza mramornih stupova i pilastara. Središnja lađa u gornjem dijelu povišena je i čini prezbiterij koji završava polukružnom apsidom. Glavni oltar (6) nadsvođen je s mramornim ciborijem izrađenim 1332. u gotičkom stilu. Iza oltara na obli zid apside naslonjena je kamena klupa za kanonike, a na nekoliko stepenica povišena je kamena katedra (7) za nadbiskupa izrađena u romaničkom stilu potkraj 12. stoljeća. Na bočnim stranama prezbiterija nalaze se drvena gotička korska sjedala (5) koja je u 15. stoljeću izradio mletački drvorezbar Matej Moronzon. Ispod prezbiterija nalazi se kripta - podzemna crkva sagrađena kao trobrodni prostor presvođen križnim svodovima. Sjeverna bočna lađa završava apsidom u kojoj se nalazi mramorni sarkofag sa relikvijama sv. Stošije mučenice (4), a koji je dao u 9. st. sagraditi biskup Donat. Na kraju južne lađe ulazi se u sakristiju koja se nazivala i kapelom sv. Barbare (11). U ranokršćansko vrijeme bio je to prostor gdje su se katekumeni pripremali za krštenje o čemu svjedoči podni mozaik iz 5. stoljeća (12). Na južni bočni zid naslonjena je krstionica (14) koja je u 2. svjetskom ratu bila srušena, a nedavno obnovljena, u kojoj se nalazi mramorni romanički osmerokutni krsni zdenac iz 12. st. Ispod njega su otkriveni ostaci izvornog zdenca križnog oblika. Prvi oltar u lijevoj lađi je oltar sv. Dominika (1) izrađen 1776. godine, a prenešen u katedralu iz njegove crkve. Slijedi veliki oltar duša u Čistilištu (2) izrađen u neoklasicističkom stilu 1806. Slika sv. Uršule na tom oltaru koju je naslikao J. Palma Mlađi početkom 17. st. izvorno je pripadala njenom oltaru, a uz sveticu prikazuje još sv. Franju, sv. Josipa i sv. Joakima. Slijedi oltar koji je nekad bio u crkvi sv. Marcele (3). Izvorno je na njemu bila ikona Bogorodice koja je zamjenjena keramičkim likom Srca Isusova. U desnoj lađi na početku je oltar u kojemu su se nekad čuvali relikvijari (10), a izgrađen je u 19. st. od djelova oltara iz crkve sv. Marcele. Veliki oltar po sredini desne lađe je oltar sv. Sakramenta (9) kojega je u baroknom stilu 1719. izradio mletački majstor. A. Viviani. Iznad ulaza uzdiže se pjevalište (kor) na kojemu su nove orgulje izrađene 2010. godine. Stare orgulje su 1991. godine u Domovinskom ratu bile znatno oštećene u raketiranju katedrale. Iznad bočnih lađa uzdiže se galerija (matronej). Zvonik katedrale (15) u 15. stoljeću bio je podignut do prvog kata, a 1894. godine dovršena je izgradnja njegovog gornjeg dijela.
Župa sv. Stošije u Zadru, u kojoj je župna crkva sv. Stošije ujedno i katedrala, nalazi se u staroj jezgri Zadra, Poluotoku. Prostire se od Istarske obale na sjeverozapadnom djelu Poluotoka do Narodnog trga na jugoistočnom dijelu gdje graniči sa župom sv. Šime. Granica je most preko gradske luke, ulica Jurja Barakovića, Narodni trg, ulicaMihovila Klaića, Varoška ulica, ulica Stomorica, ulica sv. Nediljice i pravac koji presijeca ulicu Mihovila Pavlinovića do obale kralja Petra Krešimira IV. To je prostor od 700 m dužine i maksimalno 450 m širine odnosno površine cca 250.000 m2 (0,25 km2). Broj stanovnika koji živi na području župe je manje od 3000, a na popisu za blagoslov obitelji ima oko 650 kućanstava. Na području župe djeluju dvije redovničke zajednice sa svojim samostanima; muška redovnička zajednica franjevaca provincije sv. Jeronima – Zadar u samostanu sv. Frane i benediktinke u samostanu sv. Marije. Uz katedralu sv. Stošije je i Nadbiskupski dvor, tu su i crkvene institucije: Nadbiskupski ordinarijat, zatim sjemenište „ Zmajević“, svećenički dom „Zmajević“ te klasična gimnazija „Ivana Pavla II., a u sklopu samostana benediktinki sv. Marije nalazi se i „Stalna izložba crkvene umjetnosti“ koja sadrži većinu eksponata iz riznice katedrale sv. Stošije. Uz katedralu i spomenute samostanske crkve na području župe nalaze se još dvije crkve u kojima se aktivno održava liturgija: crkva sv. Krševana, i crkva Gospe od Zdravlja. Romanička crkva sv. Krševana nosi ime po svecu mučeniku, suvremeniku sv. Stošije, a kojega su civilne vlasti grada uzela kao glavnog zaštitnika pa se i njegov blagdan 24. studeni uzima i kao dan grada Zadra. Nekad je uz crkvu bio i muški benediktinski samostan do vremena Napoleona, a sada je pod upravom župe.
Crkva Gospe od Zdravlja nekad je pripadala kapucinskom samostanu u kojemu je od 1987. do 1900. bio poglavar i naš sveti Leopold Bogdan Mandić pa je ta crkvica proglašena i kao njegovo nadbiskupijsko svetište i također je pod upravom župe. U episkopalni kompleks uz katedralu i nadbiskupovu palaču nalazi se i crkva sv. Donata, monumentalna rotonda koja je česti simbol Zadra. Crkvu je dao sagraditi zadarski biskup Donat u 9. stoljeću i prvotno je bila posvećena Presvetom Trojstvu. U njoj se liturgija ne održava od kraja 18. stoljeća, a danas je to muzejski prostor pod upravom „Arheološkog muzeja“.
Blagdani koji se posebno svečano slave u našoj župi su:
- siječnja – Sv. Stošija (Anastazija), mučenica iz početka 4. stoljeća, naslovnica katedrale, zaštitnica Zadarske nadbiskupije i grada – u katedrali
- veljače – Sv. Skolastika, redovnica – sestra sv. Benedikta – u crkvi benediktinki sv. Marije
- veljače – Sv. Donat – u katedrali
- ožujka – Preminuće sv. Benedikta – u crkvi benediktinki sv. Marije
- travnja – Bl. Jakov Zadranin – posebno se slavi u samostanskoj crkvi sv. Frane gdje je započeo svoj redovnički život.
- svibnja – Sv. Leopold Bogdan Mandić, redovnik kapucin – slavi se u crkvi Gospe od Zdravlja, gdje je bio poglavar samostana 3 godine
- svibnja – Gospa Fatimska – slavi se u katedrali, a predhodi procesija sa Gospinim kipom od crkave Gospe od Zdravlja
- svibnja – Dan posvete katedrale sv. Stošije – u katedrali
- lipnja – Sv. Ante Padovanski – posebno se slavi u crkvi sv. Frane
- srpnja – Sv. Benedikt – u crkvi benediktinki sv. Marije
- rujna – Mala Gospa – u crkvi benediktinki sv. Marije koja je posvećena Rođenju Marijinu
- rujna – Žalosna Gospa – posebno se slavi u crkvi benediktinki sv. Marije (tamo je oltar s kipom Djevice Marije koja drži u krilu mrtvo tijelo Isusovo, a koji je ostao jedini neoštećen nakon bombardiranja crkve u II. svjetskom ratu).
- rujna – Sv. Jeronim – kao zaštitnik provincije – u crkvi sv. Frane
- listopada – Sv. Frane Asiški – posebno se slavi u njemu posvećenoj samostanskoj crkvi
- listopada – Sv. Šime, Bogoprimaoc – zaštitnik grada – toga dana naše dvije župe su kao jedna pa se i ovaj blagdan može smatrati kao župni jer toga dana svi smo u crkvi sv. Šime.
- studenog – Blagdan Prikazanja Blažene Djevice Marije – Gospa od Zdravlja –– slavi se u njezinoj crkvici koja se prije nazivala i Gospa od Kaštela
- studenog – Sv. Krševan, mučenik iz početka 4. stoljeća, zaštitnik grada – dok traje obnova crkve sv. Krševana slavi se u katedrali
- prosinca – Sv. Zoilo, svećenik iz početka 4. stoljeća, zaštitnik grada – u katedrali
Život župe rasporedio se na više strana već prema tome kojoj crkvi župljani više gravitiraju. Tako na liturgijska slavlja župljani osim katedrale pohađaju crkvu sv. Frane, crkvu benediktinki sv. Marije i crkvu sv. Mihovila koja spada u župu sv. Šime, ali je na samoj granici župe.
Što se tiče ostaloga valja spomenuti da u župi djeluje više karizmatskih pokreta od koje valja izdvojiti Neokataekumenski put, Djelo Marijino, Svećenički marijanski pokret, Zajednica Triput Dvne, zajednica sv. Josipa i druge stvarnosti.
