SVETI KRŠEVAN – ZAŠTITNIK ZADRA / KRIST KRALJ 24.11.2024.

Ove godine spomendan sv. Krševana zaštitnika Zadra pada na svetkovinu Krista Kralja (lat. Festus Christi Regis). Puni naziv svetkovine je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja (Sollemnitas Domini Nostri Iesu Christi Universorum Regis) ili Nedjelja Krista Kralja (Dominica Christi Regis, Dominica Regni Christi). Na svetkovinu Krista Kralja završava liturgijska godina te ima prednost pred spomendanom sv. Krševana.  

Krist Kralj

Svetkovinu je uveo papa Pio XI. enciklikom Quas primas 11. prosinca 1925. godine, na kraju velikog jubileja koji se slavio iste godine.  Enciklika Quas primas proglašava svetkovinu »sveopće i trajne društvene stvarnosti Isusa Krista« nasuprot ateističke i sekularizirane države, »pošasti našeg vremena«. Papina briga je bila pojasniti da zla svijeta dolaze od činjenice da se svijet sve više počeo udaljavati od Krista i od »njegova svetog zakona«, od konkretnog vršenja, od obitelji i društva te da »nikad narodima neće sinuti stalna nada u trajni mir; dokle god se pojedinci i države budu ustručavali priznati nad sobom vladarsko pravo Spasitelja Našega«. Potrebno je bilo za Učiteljstvo Crkve obnavljanje Gospodinova Kraljevstva i proglašavanje Krista kao Kralja svega svijeta.

Svetkovinom Krista Kralja zaključuje se liturgijska godina, a time se želi naglasiti da Krist Otkupitelj jest Gospodar povijesti i vremena te da svi ljudi i sva stvorenja pronalaze u Kristu svoj smisao. On je Alfa i Omega, kako je zapisano u Knjizi Otkrivenja (Otk 21,6). Isus sam je pred Pilatom potvrdio svoje Kraljevstvo. Na Pilatovo pitanje: »Ti si dakle kralj?«, Krist odgovara: »Ti kažeš: ja sam kralj« (Iv 18,37). Papa Pio XI. podučavao je da Krist doista jest Kralj. Njegovo je Kraljevstvo, pojasnio je Pio XI. »ponajprije duhovno i odnosi se na duhovne stvarnosti«. Kraljevstvo Božje koje naviješta Isus u Evanđeljima nije, dakle, od ovoga svijeta, odnosno nema početak u svijetu čovjeka, već u samom Bogu. Krist ima u mislima Kraljevstvo temeljeno na snazi Istine i Ljubavi.

Kršćani ulaze u Kraljevstvo pripremajući se pokorom, vjerom i krštenjem, koje donosi autentično novo unutarnje rađanje. Svojim pristalicama Krist Kralj nalaže, nastavlja Pio XI, »da ne samo odvrnu duh od bogatstva i zemaljskih stvari, da budu blaga srca, da žeđaju i gladuju za pravdom, nego da se odreknu sami sebe i da nose križ svoj«. To Kraljevstvo, otajstveno već prisutno na ovome svijetu, postići će puninu i dovršenje na kraju vremena u Kristovom drugom dolasku, kada će Sudac i Kralj doći i suditi žive i mrtve odvajajući ih kao pastir ovce od jaraca (Mt 25,31). Radi se o stvarnosti koja je objavljena od Boga i oduvijek ispovijedana od Crkve.

Posljednji je o Kraljevstvu Božjem progovorio Drugi vatikanski koncil koji naučava da je na zemlji Kraljevstvo već otajstveno prisutno, a kada dođe Gospodin dovršit će se (GS 39). Isti je koncil reinterpretirao prvotni naglasak svetkovine Krista Kralja s društveno-političkoga značenja na duhovni i eshatološki karakter te premjestio slavlje s posljednje nedjelje u listopadu na posljednju nedjelju u liturgijskoj godini u mjesecu studenom. Time svetkovina Krista Kralja svega stvorenja zaključuje liturgijsku godinu i proslavlja Krista, Gospodara vremena i povijesti.

Sveti Krševan

Zadarska Crkva slavi svetoga Krševana ili Krizogona, mučenika iz doba Dioklecijanovih progona i prvoga zaštitnika grada Zadra. Ujedno je i Dan grada Zadra. Sveti Krizogon, ili kako se kod  nas naziva Krševan, rođen je tijekom trećega stoljeća. Prema predaji, bio je rimski vitez koji je od malena primio kršćanski odgoj. Zbog svoga kršćanstva, ali i zato što je aktivno propovijedao Evanđelje, u vrijeme progona cara Dioklecijana uhićen je i bačen u tamnicu. Predaja kaže da je pismima hrabrio i tješio svoju učenicu svetu Anastaziju. Ona je, poznatija kao sveta Stošija, naslovnica naše zadarske katedrale i njeno se tijelo u njoj čuva na oltaru u pokrajnjoj apsidi. Krševan je potom iz Rima odveden u Akvileju, gdje su mu priredili suđenje. Sam mu je car ponudio visoke položaje ako se odrekne svoje vjere, a kad je Krševan to odbio, odrubljena mu je glava, a tijelo bačeno u more.

Bog je u snu svećeniku Zoilu, koji se također štuje kao jedan od zaštitnika Zadra, otkrio gdje se nalazi Krševanovo tijelo. Zoilo na to uze tijelo i glavu, koja se s tijelom na čudesan način spojila, te ih pokopa u svojoj kući. Kasnije se sveti Krševan ukazao svetoj Anastaziji i naložio joj da brigu za tri sestre povjeri brizi svetog Zoila. Ujedinjeni u životu, Krševan, Anastazija i Zoilo ostali su ujedinjeni i u smrti i proslavi, postavši zajedno zaštitnicima Zadra. Krševanovo je tijelo kasnije preneseno u grad Zadar, čiji je glavni zaštitnik i gdje su se na njegov zagovor dogodila brojna čudesa. Na mjestu njegova ukopa u Zadru podignuta mu je veličanstvena romanička crkva, uz koju je nastao i prvi muški benediktinski samostan u našim krajevima. Znamenita opatija svetoga Krševana sjedište je kulture i naobrazbe na hrvatskoj strani Jadrana.

U ikonografiji se Krševan obično prikazuje kao vitez u oklopu, ponekad i s krunom na glavi. Rjeđe ga prikazuju kao redovnika s opatskim križem. Kao zaštitnik Zadra prikazan je kao oklopljeni vitez na konju, s kopljem i zastavom s križem i mačem o pojasu. Ovaj prikaz svetoga Krševana nalazi se i na grbu i zastavi grada Zadra.