SVEČANA PROSLAVA 740. OBLJETNICE POSVETE KATEDRALE SV. STOŠIJE – MISNO SLAVLJE I KONCERT ZA ORGULJE I TRUBU

“Majka crkva u srcu mjesne Crkve”

Svečano misno slavlje  povodom 740. obljetnice posvete katedrale u utorak 27. svibnja u 19 sati predvodio je don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale i kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije.  Nakon svečanog misnog slavlja, u 20:00 sati, uslijedio je svečani koncert za orgulje i trubu koji su izveli poznati hrvatski orguljaš Pavao Mašić i Vedran Kocelj vodeći hrvatski umjetnik na trubi.

Don Josip je zahvalio za katedralu koju se naziva „majka svih crkava“ u mjesnoj Crkvi „Bogu i svim precima, duhovnim pastirima, nekadašnjim (nad)biskupima i svećenicima, koji su se pobrinuli da grad Zadar i Nadbiskupija dobiju veličanstvenu katedralu, punu izvanjske ljepote i unutarnjeg sklada. U njoj su se posvećivali biskupi, dočekivali novi nadbiskupi, zaređivali svećenici“, rekao je Pinčić.

„Zahvalni smo Bogu za sve što se dogodilo 27. svibnja 1285. godine, kada je na završetku njene obnove, katedralu ponovno posvetio tadašnji zadarski nadbiskup Lovro Periandar. Katedrala je posvećena nakon što je prethodno 1202. g. bila devastirana, razorena, opljačkana. Trebalo je pune 83 godine da se katedrala obnovi i da zablista u svom sjaju“, istaknuo je don Josip.

Naime, u studenom 1202., nakon opsade, grad Zadar osvojili su i razorili Mlečani, kada je i katedrala bila teško oštećena. Obnova katedrale trajala je kroz cijelo 13. stoljeće. Pročelje katedrale s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkade sa stupićima, dovršeno je 1324. godine.

U katedrali su kroz stoljeća slavljena misna slavlja, sakramenti, molitve, pobožnosti, „na izgradnju pojedinaca, obitelji i raznih zajednica. Brojni duhovni, molitveni susreti ugradili su se u baštinu katedrale i brojnih vjernika tijekom povijesti koji su dolazili u svoju katedralu i otvarali se Bogu, njegovoj prisutnosti, Božjoj Riječi i svetinjama“, poručio je don Josip, rekavši kako Crkva želi da se na poseban način obilježi posveta crkve, u župi i u biskupiji.

Arhitekt Ćiril Iveković rekao je da je „katedrala sv. Ivana u Trogiru za meditaciju, šibenska katedrala sv. Jakova da je za gledanje, a zadarska katedrala sv. Stošije da je za doček kraljeva“, podsjetio je Pinčić, rekavši da je zadarska katedrala dio i hrvatske povijesti. Bila je rušena i razarana kroz stoljeća, a u novijoj povijesti granatirana i u Domovinskom ratu.

Već 740 godina susrećemo se sa svojim narodom u katedrali sakramentalno, molitveno i u zajedništvu slavimo razne događaje s Bogom. U katedrali se posvećuje zajedništvo u vjeri. Svaka crkva na poseban način izražava zajedništvo s Bogom. Crkva je najljepša kada smo mi, ljudi u njoj, sabrani oko Božje Riječi i njegovog Kruha“, rekao je don Josip, podsjetivši na riječi blagopokojnog nadbiskupa Marijana Oblaka: „Crkva je najljepša kada si ti u njoj“.

Potaknuo je na molitvu Gospodinu „da se mi, živa Crkva, okupljamo i da dolazimo redovito slaviti Gospodina koji je jedini kamen temeljni. Neka bude zaglavni kamen kojega nitko neće pomaknuti iz središta našeg života, nego ćemo na njemu izgrađivati svoj katolički identitet“.

Poželio je da nam godišnjica posvete katedrale bude poticaj da s više ljubavi i vjere dolazimo u nju i molimo za naše obitelji i sve što nam je na srcu.

Nakon svečanog misnog slavlja Eisenbarthove katedralne orgulje, jedinstveni instrument u službi liturgije i umjetnosti, ponijele su veličanstvene zvukove skladbi koje su izveli istaknuti hrvatski orguljaš i čembalist Pavao Mašić. Njemu se na trubi pridružio Vedran Kocelj, solo trubač Simfonijskog orkestra HRT-a i jedan od vodećih hrvatskih umjetnika na trubi.

Na programu su se našla djela francuskih majstora orguljske i duhovne glazbe, savršeno usklađena s karakterom i akustikom ove povijesne katedrale. Mjesec svibanj posvećen je i Blaženoj Djevici Mariji kojoj će u čast izvesti Himan Djevici i Gregorijanske varijacije na „Salve Regina“.

Program koncerta:

Arthur Honneger (1982. – 1955.)

Intrada

Olivier Messiaen (1908. – 1992.)

Apparition de l’Eglise eternelle (Pojavak Vječne Crkve)

Pierre Villette (1926. – 1998.)

Hymne à la Vierge (Himan Djevici)

Arthur Honneger (1982. – 1955.)

Tri psalma

Ps. 34 – Pohvala božanske pravde (Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba )

Ps. 140 – Molitva za izbavljenje (Izbavi me, Gospodine, od čovjeka zlobna)

Ps. 138 – Pjesma zahvalnica (Zahvaljujem ti, Gospodine, iz sveg srca)

Francis Poulenc (1899. – 1963.)

Priez pour paix (Molite za mir)

Olivier Messiaen (1908. – 1992.)

Action des grâces (Zahvalnica)

Olivier Messiaen (1908. – 1992.)

L’Ascension(Uzašašće), četiri simfonijske meditacije

I. Kristova uzvišenost traži svoju slavu kod svoga Oca

II. Veseli aleluja duše koja čezne za nebom

III. Razdraganost duše pred Kristovom slavom koja joj pripada

IV. Molitva Krista koji uzlazi svome Ocu

Henri Tomasi (1901. – 1971.)

Gregorijanske varijacije na „Salve Regina“

Vedran Kocelj  jedan je od vodećih hrvatskih umjetnika na trubi i solo trubač Simfonijskog orkestra HRT-a. Diplomirao je trubu u Ljubljani kod Stanka Arnolda. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod Johna Wallacea, Bo Nilsona i Eda Carrola, a svirao je i u Orkestru mladih Gustav Mahler pod vodstvom Pierrea Bouleza. Često tražen za izvedbe repertoara od baroka do suvremene glazbe. Redovito nastupa uz ansambl Cantus i Hrvatski barokni ansambl, Zagrebačke soliste, matični orkestar, kao i sve značajnije hrvatske orkestre, te one inozemne. Rado izvodi suvremenu hrvatsku glazbu, te su cijenjene njegove izvedbe Bjelinskog, Papandopula i Kelemena (čiju je Tromberiju solistički praizveo). Kao solist nastupio je na svim važnijim glazbenim festivalima u Hrvatskoj: Dubrovačkim ljetnim igrama, Varaždinskim baroknim večerima, Osorskim glazbenim večerima, Glazbenim večerima u sv. Donatu i Samoborskoj glazbenoj jeseni. Posljednjih desetljeća surađuje s orguljašem Pavlom Mašićem u izvedbama repertoara za trubu i orgulje, a njima se pridružuje sopranistica Monika Cerovčec u Triju Seraphim kojim ostvaruju zapažene koncertne nastupe uz originalno osmišljene programe. Godine 2024. osvojio je diskografsku nagradu Porin za najbolju izvedbu Pop-koncerta za trubu i orkestar zabilježenu na nosaču zvuka uz Simfonijski orkestar HRT-a i Pavla Zajceva, s kojima je to djelo izveo na više festivala klasične glazbe. Često nastupa uz svjetski istaknute trubače poput Stanka Arnolda,  Erica Aubiera, Gábora Boldozckog i Reinholda Friedricha.

Pavao Mašić dobitnik je nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.). Razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu od 1999. godine, Mašić nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju redovitog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost. Redovito koncertira diljem Južne Amerike, Rusije, Europe i Izraela, a kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 35 važnih inozemnih i domaćih nagrada. Iza njega su mnoge značajne izvedbe: Šest partita, Goldberg-varijacije i Umijeće fuge J. S. Bacha, Rođenje Gospodinovo O. Messiaena, integralne izvedbe orguljskih opusa J. S. Bacha, C. Francka i D. Buxtehudea (u suradnji s Antom Knešaurekom), koncerti za orgulje i orkestar Francisa Poulenca, Ante Knešaureka, Stjepana Šuleka i Silvija Foretića, kao i intenzivan rad na pripremi i tisku sabranih djela za orgulje Anđelka Klobučara i Franje Dugana. Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje šest solističkih albuma ovjenčanih s ukupno 12 Porina, od čega su čak dva albuma: 1685. (2011.) i Bach: Umijeće fuge (2017.) proglašeni najboljim klasičnim albumima godine.