SVI PUTEVI VODE U RIM – HODOČAŠĆE KATEDRALNOG ZBORA SV. STOŠIJE

Katedralni zbor sv. Stošije novu akademsku godinu započeo je na najljepši mogući način – duhovnim hodočašćem koje je ujedno i zahvala, molitva, pjesma i susret sa svetim. U jubilejskoj godini Nade zbor je pod vodstvom katedralnog orguljaša i voditelja Dragana Pejića hodočastio kroz Italiju, od 28. rujna do 4. listopada 2025. godine. Bio je to tjedan ispunjen vjerom, molitvom, glazbom i nezaboravnim trenucima duhovne obnove.

Loreto – Marijina kućica

Prvo svetište koje nas je dočekalo bilo je Loreto – grad u kojem se, prema predaji, nalazi sveta kućica Blažene Djevice Marije, čudesno prenesena najprije na Trsat, a 1294. godine u Loreto. Ova malena kućica, nad kojom se uzdiže veličanstvena bazilika od bijelog mramora koju potpisuje Bramante, stoljećima je mjesto čudesnih ozdravljenja i obraćenja. U svetištu u Loretu nastale su i glasovite Lauretanske litanije koje su, uz krunicu, najpoznatija marijanska molitva. Ondje smo, u šutnji i molitvi, potražili ono isto Svjetlo o kojem je govorio i sveti Ivan Pavao II. u svojem posjetu Loretu.

San Giovanni Rotondo i Monte Sant’Angelo – među svetima

Naše sljedeće odredište bio je San Giovanni Rotondo – svetište svetog Padre Pija, omiljenog sveca našega vremena, obdarena mističnim darovima, stigmama i neizmjernom ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Padre Pija blaženim je 2000. godine proglasio njegov veliki štovatelj, papa Ivan Pavao II., a 16. lipnja 2002. proglasio ga je svetim.

Nedugo potom, u Monte Sant’Angelu, pridružili smo se proslavi blagdana sv. Mihovila. Monte Sant’Angelo jedno je od sedam mjesta na kojima se ukazao sv. Mihael. Poznata pod nazivom „Mač sv. Mihaela“, ta mjesta tvore tajanstveno savršenu liniju na karti koja se proteže od brda Karmel u Svetoj zemlji do otoka Skellig Michael u Irskoj. Spuštajući se u špilju gdje se arkanđeo ukazao, sudjelovali smo u svečanoj procesiji s kipom i molitvi. Osjetila se snaga anđeoske prisutnosti.

Rim – srce Crkve

U Rimu smo zakoračili u samo središte naše vjere. Hodočasnički put započeo je u Kalistovim katakombama, tihim svjedocima vjere prvih kršćana. U tih 20 kilometara podzemnih hodnika osjećali smo snagu povijesti, nade i mučeništva, a najdublji dojam ostavila je Kripta papa – podzemna bazilika gdje su pokopani neki od najranijih rimskih papa.

Nakon toga, put nas vodi u Vatikan. Stajati pred veličanstvenom bazilikom sv. Petra, pod Michelangelovom kupolom, hodati prema grobu apostola Petra i sudjelovati u molitvi – neprocjenjivo je iskustvo.

Poseban trenutak hodočašća bila je sveta misa u crkvi sv. Jeronima, povodom njegova blagdana. U Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, gdje borave i studiraju hrvatski svećenici, naš je zbor imao čast animirati svetu misu pjesmom i sviranjem. Duhovno iskustvo, ali i duboka zahvalnost ostaju trajna uspomena kao i manje poznati, ali snažni Muzej duša u čistilištu.

Rim nam je u danima koji su uslijedili otkrio i druge svoje dragocjenosti: baziliku sv. Pavla izvan zidina, gdje počiva ovaj veliki apostol, baziliku sv. Ivana Lateranskog – “majku i glavu svih crkava svijeta”, Svete Stube koje smo pobožno prošli na koljenima.

Cascia, Asiz i Firenca – tragovima svetaca

Na povratku, zastali smo u Cascii, gdje nas je dočekala sveta Rita – zaštitnica nemogućih situacija. Njezin primjer nade i strpljivosti snažno je odjeknuo među nama kao I dva Euharistijska čuda koja su izložena u donjoj bazilici.

Asiz nas je oduševio tišinom i mirom iako su u tijeku bile pripreme za proslavu blagdana. Grad svetog Franje, svete Klare i novog sveca našeg doba, Carla Acutisa, bio je idealno mjesto za zahvalnu misu u Porcijunkuli, kolijevci franjevačkog reda.

Naše posljednje odredište bila je Firenca – kolijevka renesanse i umjetnosti. Ondje smo se, puni dojmova, još jednom osvrnuli na sve što smo proživjeli, zahvalili Bogu za svaki trenutak i zaputili natrag – srca ispunjenih vjerom, nadom i ljubavlju za sve što je pred nama..

U godini jubileja, s pjesmom u srcu

Ovo hodočašće ostaje zapisano ne samo u kalendaru, već i u našim srcima. Zbor sv. Stošije, s pjesmom i molitvom, kročio je kroz povijest Crkve, dotaknuo sveto, i vratio se kući– bogatiji za duhovno iskustvo koje će još dugo živjeti u zajedničkom pjevanju, susretima i svakodnevnom življenju vjere.

“Mala” nada

»Mala nada hoda između svoje dvije velike sestre, a nitko je i ne primjećuje. […]

Ona, majušna, je ta koja sve vuče.

Jer Vjera vidi samo ono što jest.

A ona vidi ono što tek ima biti.

I Ljubav voli samo ono što jest.

A ona, ona voli ono što će biti. […]

Ona zapravo vodi njih.

I vuče ih.

I ona pokreće čitav svijet«

Charles Péguy