Svi sveti i Dušni dan u katedrali sv. Stošije – poziv na svetost i molitvu za pokojne

Zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić predvodio je u katedrali sv. Stošije misna slavlja na svetkovinu Svih svetih, u nedjelju, 1. studenoga, i na Dušni dan, u ponedjeljak, 2. studenoga 2026. godine. Dva slavlja povezala su zahvalnost za živote svetih i molitvu za pokojne, u vjeri u uskrsnuće i nadi u puno zajedništvo s Bogom.

Svi sveti – svetost je poziv svakome od nas

Na svetkovinu Svih svetih nadbiskup je podsjetio da Crkva slavi sve koji su ušli u puninu zajedništva s Bogom: svece koje častimo imenom, ali i one čija imena poznaje samo Gospodin. Među njima su ljudi različitih naroda, zanimanja i životnih putova, kao i mnogi članovi naših obitelji koji nisu ostavili velika djela zabilježena u povijesti, ali je ostala njihova ljubav. Svetkovina usmjerava pogled prema konačnom cilju ljudskoga života – gledati Boga i zauvijek živjeti u njegovoj ljubavi. Govoreći o mnoštvu pred Božjim prijestoljem iz Knjige Otkrivenja, mons. Zgrablić istaknuo je da su sveti u nebesku slavu ušli zahvaljujući Kristu koji ih je otkupio. Njihovi životi bili su obilježeni naporima, borbama, dobrim odlukama, a nekih i mučeništvom, no Božja se milost u njima pokazala jačom od grijeha i smrti. Nadbiskup je naglasio da sva ljudska svetost dolazi od Boga. U Isusu Kristu Bog ulazi u ljudsku svakodnevicu, približava se bolesnima i prihvaća grešnike koji mu se vraćaju. Zato nas približavanje Bogu treba učiniti osjetljivijima za druge, njihove nevolje i patnje.

Svetost raste u svakodnevnom životu

Početak poziva na svetost nalazi se u daru krštenja, po kojem smo postali Božja djeca. Svetost znači rast toga dara u nama, kako bi naše misli, odluke i odnosi sve više odgovarali ljubavi kojom nas Bog ljubi. Mons. Zgrablić potaknuo je vjernike da svakoga dana njeguju vrijeme za susret s Gospodinom: u molitvi, čitanju Evanđelja i iskrenom povjeravanju Bogu svojih briga, nakana, slabosti i grijeha. Iz takvog odnosa raste spremnost činiti dobro i onda kada nas nitko ne vidi i kada ne očekujemo zahvalnost.

„Svetost nije povlastica duhovne elite ili pojedinaca“, istaknuo je nadbiskup, podsjećajući da su svi Kristovi vjernici pozvani na puninu kršćanskoga života i savršenstvo ljubavi. Za odgovor na taj poziv ne treba čekati povoljnije okolnosti ili više slobodnog vremena. Bog nas susreće ondje gdje živimo i radimo. Naviješteno Evanđelje o blaženstvima pokazuje kako taj poziv konkretno živjeti: priznati da trebamo Boga, pristupati drugome s poštovanjem, zauzimati se za obespravljene, pomagati potrebnima, opraštati i graditi mir. Nadbiskup je osobito potaknuo vjernike da izaberu jedan konkretan korak ljubavi – nekoga saslušaju, razvesele, zatraže oproštenje ili pomognu osobi koju su zanemarili.

Na završetku misnoga slavlja, nakon zajedničke molitve Očenaša, Zdravomarije i Slave Ocu, nadbiskup je udijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom vjernicima koji su se ispovjedili i pričestili.

Dušni dan – zahvalnost i molitva za pokojne

Na Dušni dan mons. Zgrablić predvodio je misu za pokojne zadarske nadbiskupe i biskupe, svećenike, redovnike i redovnice te za sve vjerne mrtve.

U homiliji je istaknuo zahvalnost za one koji su prije nas živjeli vjeru, nosili odgovornost za mjesnu Crkvu i darovali svoje snage služenju Bogu i ljudima. Tragovi njihova služenja ostali su u povijesti Zadarske nadbiskupije, župa i redovničkih zajednica, ali i u srcima ljudi kojima su pomogli rasti u vjeri, pružili utjehu ili ih pridigli svojom dobrotom. Pokojni su u misnom slavlju povjereni Božjem milosrđu, uz molitvu da im Gospodin oprosti grijehe, izliječi posljedice njihovih slabosti i dovrši u njima djelo svoje ljubavi. Nadbiskup je podsjetio da su njihove službe nosile veliku odgovornost te da je svakome bilo potrebno obraćenje, oproštenje i milost. Naglasio je da prije svih službi i zaduženja stoji dar Božjega posinstva. Prije nego što je netko postao biskup, svećenik ili položio redovničke zavjete, u krštenju je postao Božje dijete. Iz toga odnosa s Ocem trebali su rasti njegova molitva, služenje i predanje.

Uskrsli Krist temelj je naše nade

„U središtu naše nade stoji zajedništvo s Kristom. On je prošao kroz patnju i smrt te nam je svojim uskrsnućem otvorio put života“, poručio je nadbiskup. Upozorio je da svoj život lako poistovjetimo s poslovima i odgovornostima, zaboravljajući da je njegovo najdublje uporište u Božjoj ljubavi. Bogu pripadamo i kada smo snažni i djelatni, ali i kada nas bolest, starost ili nemoć liše onoga što smo nekada mogli činiti. Govoreći o služenju, mons. Zgrablić podsjetio je na njegove svakodnevne oblike: naviještanje Božje riječi, slavljenje sakramenata, odgoj djece i mladih, brigu za siromašne i bolesne te zajedničku molitvu. Takav život prate i križevi – umor, nerazumijevanje, osamljenost, bolest i svijest o vlastitoj nedostatnosti. I onaj tko je druge hrabrio treba ohrabrenje, a onaj tko je pratio bolesne i umiruće jednom treba prihvatiti pomoć drugih. Vjera nam, istaknuo je nadbiskup, dopušta istodobno žalovati i nadati se, plakati i moliti, osjećati težinu rastanka i vjerovati da nas Božja ljubav vodi prema punini zajedništva. Patnja i smrt nemaju posljednju riječ nad ljudskim životom; ona pripada Bogu koji uskrisuje.

Kršćanska nada obuhvaća cijeloga čovjeka. Tijelo koje je sudjelovalo u molitvi, radu, služenju i ljubavi, a zatim oslabilo i bilo položeno u zemlju, obuhvaćeno je Kristovim obećanjem uskrsnuća.

Molitva kod grobnice zadarskih nadbiskupa

Nakon mise na Dušni dan nadbiskup je u pratnji svećenika izmolio odrješenje za pokojne kod grobnice zadarskih nadbiskupa u pokrajnjoj lađi katedrale, gdje su pokopani nadbiskupi Mate Garković, Marijan Oblak i Ivan Prenđa.

Slavlja Svih svetih i Dušnoga dana tako su u zadarskoj prvostolnici povezala poziv na svetost u svakodnevici sa zahvalnim spomenom i molitvom za pokojne, u pouzdanju u Božje milosrđe i obećanje uskrsnuća.

Priređeno prema izvještajima Ines Grbić.

Foto: Ines Grbić